Zaman će svaki trud

Knjiga obrađuje satirička djela dubrovačke književnosti nastala od kraja 15. do početka 19. stoljeća. Riječ je o mahom kraćim pjesničkim sastavcima (u Dubrovniku nema prozne satire!) u kojima se okušao znatan broj ranonovovjekovnih pisaca (Š. Menčetić, D. Ranjina, M. Ranjina, M. Vetranović, M. Kaboga, D. Zlatarić, P. Primović, V. Valović, M. Orbini, A. Kastratović, J. Palmotić, I. Đurđević, M. Bruerević, A. Pauli, A. Gleđević, F. Getaldić Kruhoradić, M. Zlatarić, Đ. Hidža te neki anonimni autori). Premda se autorica u istraživanjima ograničila na ranonovovjekovna satirička djela na hrvatskom jeziku, u radu se pojavljuju i usporedni osvrti na dubrovačku satiru na latinskom (I. Đurđević, B. Đorđić, Đ. Hidža) i talijanskom jeziku (S. Bobaljević, M. Kaboga). Opisujući tekstove nastale u razmaku od trista godina, autorica je u velikoj mjeri predstavila posebnosti kulture u kojima su ti tekstovi nastali, njezine autopredodžbe i heteropredodžbe koje su se petrificirale zahvaljujući, među ostalim, i satiričnim sastavcima, a istodobno je ukazala na promjene u dubrovačkoj kulturi, koje su se nužno reflektirale u satiri.