Anatomija štakora

U izbici u studentskom domu, tijekom učenja anatomije čovjeka, studenticu Franku najednom preplavljuje snažan fizički osjećaj nalik klonuću kojem se pripovjedačica prepušta, a koji je, nakon što iz olovke kojom se služi pri učenju na stranicu udžbenika padne crvena kap, dalje povede u potrebu da na bjelinama Atlasa anatomije počne ispisivati tekst koji izrasta u neobično i napeto svjedočenje o dijelu djevojčine prošlosti. U toj se prošlosti skriva tajnoviti starac Ratko, čiji će se život početi odmatati i u čijem će se zrcalnom odrazu i Franka malo-pomalo raskrivati. Ispod površine tihog, nespretnog i katkad tragikomičnog odnosa starca i djevojke, dvoje neprilagođenih ljudi, bubrit će tamna i prijeteća horda potisnutih strahova i nelagoda, neprorađenih trauma i nezaključenih priča. No crvena točka, kap olovke koju djevojka što pristaje na ulogu zapisivačice pripovijesti vodi, proći će kroz taj gibak mrak, otkrivajući roj činjenica o obiteljima, smrti, djetinjstvu, djevojaštvu, ljubavima, tjelesnosti, starenju, usamljenosti, predrasudama, osvijetliti ih na stranicama, vezati ih i isplesti u harmoničnu strukturu prstenastih pripovijesti. Na koncu se studentica medicine, ispisavši Atlas anatomije, ispisuje iz jednog zacrtanog puta stjecanja građanskog identiteta i osvaja prostor novog i neizvjesnog, slobodnog i u budućnost uvijek projiciranog identiteta spisateljice.