Divanimo, dakle postojimo

U ovom se radu motri utjecaj divana kao zbiljskoga fenomena na temu, formu, žanr, namjenu, recipijenta, jezik i realizirani medij dvaju odabranih literarnih predložaka, Satira iliti divjega čovika Matije Antuna Relkovića (prvo izdanje iz 1762., a drugo iz 1779. godine) i Vinkovačkoga divana Joze Ivakića (feljtona koji su 1910. i 1911. godine objavljivani u vinkovačkom tjedniku Svjetlost). U uvodnom se dijelu pobliže određuje pojam divan, a odabranim autorima i djelima pristupa se s književnopovijesnoga aspekta. Lokalizacijom istaknutih predložaka razvidnim postaje da prosvjetiteljsko 18. stoljeće uvjetuje moralnu osudu, a gdjegdje i strogu zabranu divana (Babogredske zapovijedi), dok je preporodno, romantičarsko 19. stoljeće, s pojačanim interesom za narodnom građom i običajima, pridonijelo literarnom oslobađanju divana, isprva u Kozarčevim djelima (Đuka Begović) --