Kaleĭdoskop

Zoran Žmirić kroz svoj literalni objektiv kaleidoskopa vidi ljude koji žive u fragmentima svoje stvarnosti.
Čitajući kaleidoskop, ujedno i promatramo, istražujemo i osluškujemo u kojem dijelu prepoznajemo sebe. Možda najveća snaga ovog djela leži upravo u "zrcalima" prikupljenih u naizgled nasumično odabranim trenutcima, gdje svatko od nas stvara vlastiti mozaik kolektivne slike i iskustva gdje ključnu ulogu ima i naša sposobnost da shvatimo da i naše zrcalo u tom mozaiku pridonosi ukupnoj slici.