Tamo neko leži

Mjesec je maj, 1997. godine i čovjek po imenu Isak Maestro pojavljuje se na recepciji staračkog doma u Travniku u želji da posjeti svoga oca, kojeg, kako kaže, nikada nije imao priliku upoznati, jer su ih kobne godine II svjetskog rata bacile na različite strane svijeta. Pred očima dežurnog doktora i medicinskog osoblja događa se prvi susret između oca i sina nakon više od pet decenija razdvojenosti, sve dok stari Daniel Maestro ne prekine ovu sentimentalnu atmosferu rečenicom koja će sve prisutne ostaviti u zaprepaštenju: čovjek koji mu je došao u posjetu nije i ne može biti njegov sin, zato što je njegov jedinac Isak poginuo u Izraelu 1970. godine. Početak romana Tamo neko leži Nure Bazdulj-Hubijar obećava izrazito napetu i duboko emocionalnu priču o ljudima koje je historija primorala da žrtvuju veze sa svojim bližnjima i izgube sami sebe spašavajući se od smrti. Sa osjećajem gorke nelagode ovaj roman postavlja pitanje o tome šta je ustvari čovjekov identitet? Da li smo to što jesmo po rođenju ili su ipak okolnosti pod kojima smo živjeli to što nas oblikuje i stvara, te konačno, treba li nam uopšte istina s kojom nećemo znati živjeti? Sa takvim pitanjima stoje jedan drugome beskrajno blizu i istovremeno beskrajno daleko, Daniel Maestro, otac koji to nije bio, i Isak Maestro, sin koji to ne može biti, a jedino što djeluje nadrealnije od samog zapleta ove priče, jeste činjenica da je bazirana na stvarnim događajima.