Alahimanet, čaršijo!

U romanesknoj književnoj formi ispričane su sudbine nekolike sarajevske i došljačke obitelji ranih pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća ("vrijeme između dvaju kongresa partije"). Slike i sadržaji slika ove pripovijesti naglašene su ambijentalnosti. Vrve reminiscencijama (resantimani i sentimenti) na prošlost koju su junaci preživjeli u četrdesetima i na budućnost - koja ih čeka u devedesetima. Naglasak je na društvenoj stvarnosti, iscrtanoj u drami svakodnevnih životnih banalnosti i fatalnosti. Upletenost "stvarnih" i "nestvarnih" osoba zatečenih u vihoru života ondašnjeg Sarajeva, događaji povijesnog vremena, njihove uzajamne interakcije, ustrajne su preokupacije piščeve naracije, a u ontološkom planu istaknut je problem sjećanja i vremena "koje ne zna za stajanje, a njime se mjeri trajanje". U ovome djelu prepoznaje se autorov kreativni kontinuitet iz prethodnih romana: Sarajlije (2001), Proljeće u Karolinentalu (2009) i Knjiga o krilatom fratru (2015). Oni su pronašli svoju čitalačku publiku.